izvor: S. Biddulph "Tajna sretne djece"
1945. godine završio je drugi svjetski rat, a Europa je ležala na ruševinama. Trebalo je riješiti mnoge humanitarne probleme, uz ostalo zbrinuti na tisuće siročadi čiji su roditelji ili poginuli ili ih je rat od njih razdvojio.
Švicarska, koja je uspjela ostati izvan ratnih sukoba, poslala je svoje zdravstene radnike kako bi počeli rješavati probleme. Jedan je liječnik trebao istražiti na koji bi način bilo najbolje zbrinuti djecu dojenačke dobi.
Putovao je Europom upoznavajući se s brojnim primjerima brige za djecu, ne bi li otkrio najuspješniji način njihovog zbrinjavanja. Naišao je na mnoge krajnosti. Na nekim mjestima podignute su poljske bolnice u kojima su djeca bila smještena u metalnim krevetićima i besprijekorno čistim prostorijama, a svaka četiri sata medicinske su ih sestre hranile posebno obogaćenom mliječnom hranom.
S druge strane, u udaljenim planinskim selima, ostavio je desetak uplakanih beba seljanima na brigu. Ovdje su djeca dobila priliku da u rukama seoskih žena prežive na kozjem mlijeku i zajedničkoj juhi, okružena drugom djecom i životinjama.
Švicarski je liječnik morao samo usporediti različite načine brige o dojenčadi. Uopće nije morao niti vagati djecu, niti mjeriti njihovu motoriku, niti tražiti osmjehe i vedre poglede. U tim danima gripe i dizenterije oslonio se na najjednostavniju statistiku - stopu smrtnosti.
Ono što je otkrio bilo je prilično iznenađujuće. Dok su Europom harale epidemije i mnogi su ljudi umirali, djeca u surovim selima napredovala su bolje od svojih vršnjaka za koje su se brinuli u bolnicama. Liječnik je otkrio ono što su stare žene znale od davnina, ali ih nitko nije slušao. Otkrio je da je djeci potrebna ljubav da bi preživjela. Dojenčad u bolnicama imala su sve, osim ljubavi. Djeca na selu su osjetila i više ljubavi nego im je bilo potrebno te su uz samo osnovnu njegu, dobro napredovala.
Naravno da liječnik nije upotrijebio riječ "ljubav", ali je svima jasno dao do znanja o čemu se tu radi.
Nema komentara:
Objavi komentar