Poslije prvih šest mjeseci života, kada postoji jedino preko majke, dijete pomalo shvaća da je zasebno biće, različito od onoga koje ga je rodilo. Stoga se sve više otvara prema vanjskom svijetu.
U izgradnji djetetove ličnosti, drugo polugodište njegovog života vrlo je važno razdoblje. To je vrijeme kada dojenče stječe temeljna iskustva, iako katkada i bolna. Oko osmog mjeseca dijete postaje svjesno toga da majka nije isto što i drugi ljudi, da je jedina i da je voli više od svih. To otkriće izaziva u njemu tjeskobu jer nezamjenjiva majka i nije uvijek tu. Otprilike u to vrijeme, dijete se veže za neki predmet kojeg je samo izabralo.
U osmom mjesecu dijete doživljava važan emocionalni preokret. Dotada se moglo smiješiti svakoj nepoznatoj osobi koja bi mu poklanjala pažnju i nije pokazivalo nikakve negativne reakcije pred "strancima". Odsad će praviti vrlo jasnu razliku između svoje majke i svih ostalih. Uzme li ga nepoznat čovjek u naručje, dijete plače jer se boji. Taj strah je znak da je za njega majka postala "predmet ljubavi", kažu psihoanalitičari. Odsad ga svako nepoznato lice podjeća na mogunost majčine odsutnosti, dok su mu očevo lice te lica braće i sestara draži zato što su izravno povezani i s likom majke. Osjećaji prema majci i ocu postaju još više podvojeni: obilježeni ljubavlju i svojevrsnom agresivnošću. Emocionalni preokreti u tom razdoblju pomažu djetetu da postane svjesno svog postojanja, koje je neovisno od vašega, i nužni su za stvaranje njegove ličnosti. Dijete počinje osjećati da isti premet (majka) može izazivati ili užitak ili patnju. Shvativši na kraju da vi možete biti i odsutni, ono će malo-pomalo naučiti smiriti se i samo te stvoriti svoj vlastiti svijet. Važno je da sačuva potpuno povjerenje u vas jer mu je i dalje potrebna jaka emocionalna sigurnost.
Tjeskoba o kojoj je ovdje riječ, vrlo je stvaran fenomen i roditelj o tome treba itekako voditi računa. Napuštajući ga, uvijek mu treba nastojati objasniti da ćete se i vratiti. Pratite svoje dijete s puno budnosti i pažnje da ustanovite na koji način pokazuje svoju tjeskobu.
RAZDOBLJE ZRCALA
Šestomjesečno dijete opaža svoju sliku u zrcalu, ali ne zna da je njegova i misli da je riječ o drugom biću. Ako u zrcalu vidi oca ili majku, nasmiješit će im se, a ako mu se obrate, okrenut će se prema njima. Oko osmog mjeseca dijete je iznenađeno kad vidi sebe u zrcalu, ali se još uvijek ne prepoznaje. S devet mjeseci pruža ruku prema svom odrazu, ali je začuđeno kad dodirne staklo, ustvari je iznenađeno što svoj odraz ne može i dodirnuti. S dvanaest mjeseci dijete je shvatilo da mu zrcalo vraća dvojnike i njega samoga kao i okolnih predmeta. Tada zrcalo postaje igračka koja pokazuje njegov lik, smije se, pravi grimase, dodiruje ga... Tako će malo-pomalo, do osamnaestog mjeseca, prepoznati i vlastitu sliku, kao i slike bliskih osoba te shvatiti da odraz kojeg vidi u zrcalu nije stvarno biće. To je jako bitno razdoblje jer dijete vidom utvrđuje i postaje svjesno toga da je zasebno biće.
Nema komentara:
Objavi komentar